delisimunovic.com

Križanić-Turanj

       Kod Udbinje uzpinje se cesta na brdo, a kad si na ovom, otvara ti se široka ravan uz rijeke Mrežnicu i Koranu okružena dosta visokim i po obliku svom zanimljivim vrhovima: Martinšćakom, viničkim i belajskim vrhom pa slunjskim brdima. Ovdje upravo u pročelju slike među jablanima povrh dva mosta na rijekama Korani i Mrežnici, koje se tu slijevaju, bjelesa se grad Turanjski, nekoć Križanić-Turanj zvan sa selom i velikim mlinom karlovačkog trgovca gosp. Sliepčevića.

       Grad Turanj nije stariji od Karlovca, koji su počeli 1579. god. zidati kao glavnu utvrdu na hrvatskoj Krajini. Kraj oko sadašnjeg Turnja pripadao je kroz sve doba, za koje imamo pismenih spomenika, starodavnom gradu Steničnjaku, koji su već u trinaestom vijeku držali knezovi Babonići-Blagaji, kasnije knezovi Celjski, Frankopani, a kasnije Nadaždi i Draškovići. Za podizanje Turnja mnogo su zaslužna dva člana glasovite hrvatske porodice Križanić: kapetani Juraj i Gašpar. O toj obitelji spominjemo mimogred, da je izgonom iz stare krbavske županije, i da joj je stari zavičajni grad stajao u Nebluji više Zavalja i Bišća na kordunu bivše otočke pukovnije, pa da se odanle 15. stoljeća doselila u Hresno u današnjem bosanskom djelu Hrvatske ispod Podzvizda na rijeci Glini i u Zamršje i Jelsu kraj Dubovca, gdje je Križanićima knez Juraj Zrinjski podjelio bio nekoliko kmetskih selišta.

Križanić-Turanj

       Gradnja Turnja odpočela je god. 1580. pod nadzorom Jurja Križanića. Slijedeće iza toga godine napraviše postojeće još i sada mostove na Korani i Mrežnici. Još se nekoliko godina kasnije nastavljao posao u Turnju i kod obližnjih čardaka. God. 1583. bilo je dozvoljeno Jurju Križaniću, da može 200 za Drežnik određenih težaka oporabiti kod kopanja graba pri Turnju, a hrvatski stališi, kako se spominje u saborskim zapisnicima, pomagali su radnje kod Turnja i u Prozorcima još i god. 1584. Nova tvrđa prozvana je po junačkim Križanićima, Turnjem Križanićevim, pod kojim imenom spominje se ona još i osamnaestog vijeka, i samo kadšto zovu je u službenim spisima “Na mostovima”.

       Prema važnosti nove tvrđe za obližnju glavnu tvrđu karlovačku gotovo na međi turskoj, koja je nakon Hasanovih vojna išla tik kod Turnja ispod Slunjskih brda, dobio je Turanj odmah posadu. Ponajprije zapremi ga u listopadu 1582. straža od 12 puškara, a domala ustrojena III. krajiška kapetanija u Turnju sa kapetanom kao zapovjednikom, poručnikom, zastavnicima, vojvodama, njemačikm vojnicima i haramijama. Posada Turanjska brojila je god. 1657. u svem 134 momaka sa 7539 for. godišnje plaće, dočim je bilo još napose u Kamenskom 28 vojnika sa plaćom od 1398 forinti. Plaćala je tu vojsku kao i obližnjem Karlovcu pokrajina Koruška.

       1670. god. Turanjski zapovjednik je bio barun Krsto Delišimunović, poslije vicegeneral u Karlovcu, vrlo znamenit vojskovođa i stari častnik na Krajini.

       Za navala turskih u Hrvatsku bio je Turanj mnogo puta na udaru, i zato su se često kod njega događali krvavi sukobi. Spominje se, da je već stariji Juraj Frankopan jednom Turke pod Križanić-Turnjem razbio. Godine 1615. popalili su Turci kuće pod Turnjem, a za generalovanja Vuka Frankopana (od1637.-1652.) bilo je više puta čarkanja u tamošnjoj okolici. Na 6. rujna 1656. porazi odlučno Juraj Frankopan pod samim gradom više tisuća Turaka, koji se bijahu prikupili počevši od Požege, Dubice sve do Krbave pod zapovjednicima Ibrahim pašom od Požege i Mustaj begom od Bišća. Frankopan uhvati živa Mustaj bega i Sahin bega Horošovića, koji nakon dva dana od teških rana pogibe, zatim dva Badnjevića, 21 agu i mnogo drugih odličnih Turaka, a i sam požeški paša jedva je živ iz boja utekao. Pošto je nakon karlovačkog mira bojno oružje na Krajinu počinulo, razširiše generali i kapetani svoju vlast po novo zadobivenim predjelima, podvrgoše si starosjedioce i nove naseobine, i stvoriše na mnogima mjestima od vojnih zapovjedništava čitava vlastelinstva sa svim feudalnim atributima onoga doba. Osobito je bio pohlepan na vlast i dohodke turanjski kapetan barun Rambschussel, podloživ si silom do 80 vlaških kuća u Steničnjaku, 60 kuća u Hutinu i toliko u Vojniću, od kojih napravi venturine i mazole, (kmetove koji su bili dužni raditi i vojevati) na svojem dobru, premda je te Uskoke bio naselio grof Ivan Drašković.

       Istom nakon petogodišnje pravde morao je Rambschussel po nalogu kralja Leopolda god. 1700. odstupiti posjednute predjele u Steničnjaku udovi Mariji Magdaleni Drašković. Grofovi Draškovići tužili su se i zbog drugih okupacija kapetana turanjskih. Karlovački general grof Karlo Auersperg naseli pismom od 29. srpnja 1700. god. tobože Kranjce, ali u istinu hrvatske podanike iz delničke okolice koji pobjegoše od zuluma tadašnje komorske uprave na pusta tada još mjesta gospoštine steničnjačke u Knezgorici i oko Trebinje kod podrtine stare župne crkve sv. Ivana. Osim ovih naseobina prisvojiše si kapetani turanjski i selo Vukmanić, kamo bješe 1714. god. dopremila već nove nasljednike već pomenuta grofica Draškovićka, te počeše otimati Draškovićeve zemlje i šume u Petrovoj i Babinoj gori, zatim selo Vojnić i Bukovicu, kotar Zastenje, gdje je stajala drvena kurija Draškovića.

       Napokon naseli kapetan barun Kulmer 1718. god. Vlahe u Tušilović, na Mostanju i pod samim Turnjem, a ovi iztisnuše katoličke Hrvate, što ih je bio tuda namjestio godine 1689. general Herberstein. Mostanjski Vlasi kasnije su odstranjeni. Turanjska kapetanija dobila je tako sasvim značaj feudalnog dobra, što je potaklo godine 1712. ratno vijeće u Gradcu na misao, da se premjesti kapetanija u Petrovac na Petrovoj gori, ali se to ipak tada nije izvelo, već je kapetanija turanjska dokinuta istom god. 1746. nakon preustrojstva Krajine za vojvode Hildburghausena i osnutka slunjske pukovnije. U Turnju stanovao je  zapovjednik husarske krajiške pukovnije, a pošto je god. 1786. dokinuta, smješten je u grad jedan štopski častnik. U ovo doba nastojalo se mnogo oko reforma u Krajini i razvitak industrije. U Turnju osnovana je 1791. god. pod upravom slunjskoga pukovnika Kazimira državna tvornica sukna, u kojoj su poslovale kod tkanja krajiške djevojke i mladići nesposobni za vojničku službu. Niže grada uz Koranu podignuta je 1793. god. i posebna tvornica koža, a sam grad povećan je u to doba, te je dobio svoj današnji lik. Sukno i koža tu proizvedena upotrebljena je za krajišku vojsku. Obje tvornice obustavile su 1799. god. radnju s neukosti uprave i s toga, što nije bilo spretnih radnika, a grad bude napredak upotrebljen za stan štopskog liječnika, doljna pak zgrada za šumskoga krajiškog direktora. Kasnije zavedena je u Turnju matematička škola za odgoj častnika slunjske i ogulinske pukovnije.

       Odkad Turanj više ne služi prvobitnoj svojoj namjeni kao krajiška utvrda, zaboravilo se je i ime njegovih osnivača, te se on ne zove više Križanić-Turnjem, premda još potomci starih Križanića žive pod samim gradom i u blizom Mekušju, doista ne više kao vlastela već kao poljodjelci.

Izvor: Lopašić, Gradovi oko Kupe i Korane

Nazad

 

Zabranjeno kopiranje ©® 2007-2010 Delisimunovic Copyright  All rights reserved