delisimunovic.com

Blagaj na Korani

       Blagaj na Korani, poznat u starije dobao najviše pod imenom Blagajski Turanj, podigli su knezovi Blagajski vjerojatno počekom 15. st., nalazi se na klisuri povrh Korane u bivšoj slunjskoj krajini kod mjesta Hrvatski Blagaj. Još godine 1865. bio je grad ponešto sačuvan, a u njemu je stanovao krajiški vojnički časnik, a prije toga, dok nisu bile podignute u obližnjem Veljunu nove kumpanijske zgrade, bila je u gradu smještena i blagajska kumpanija. Osim zidina gradskih nema u Blagaja nikakvog biljega ni traga, koji bi današnji naraštaj sjećao na nekadašnju vlastelu i na staro doba. Stara župna crkva sv. Duha bila je valjda nedaleko od grada na mjestu, gdje su i danas dvije crkve, jedna pored druge. Još ima nekoliko gromača kamenja od starinskih crkava, a sve drugo uništiše Turci i krajiška vojna uprava, koja je upravo poganski zatirala starine.

       Predjele na obje strane rijeke Korane, oko današnjeg Blagaja držali su od zemana poput tolikih drugih gospoština i čitavih županija glasoviti knezovi Babonići, poslije prozvani Blagaji. Zemlje na desnoj obali Korane oko Stojmerića dobiše knezovi Petar, Matija i Kristan Babonić od bana Rolanda, zamjenivši god. 1266. jedan dio svoje županije vodičke uz Unu kod Kostajnice za banove zemlje u Žirovcu, Bojni i Stojmeriću.

       Knezovi Blagaji stanovali su u starije doba ponajviše na svojim poglavitim imanjima: Ozlju, Steničnjaku, Zrinju, i u Ostrožcu, a petnaestog vijeka osobito zavolješe grad Brubanj kod Bojne. Pošto su sva ta imanja do početka 16. st. Turci zaokupili, pa i sami stari zavičajni grad Blagaj na Sani ugrabiše oko 1540. godine. Proti turskoj napasti branili su se knezovi Blagaji što su igda bolje mogli. Godine 1563. spominje general Lenković, da Franjo Blagaj sam svoj grad Turanj na Korani čuva; krajiškim proračunom za god. 1572. dozvoljeno je za Blagaj 6 stražara uz mjesečnu plaću od 19 forinti. U hrvatskom saboru 1574. godine zamoliše knez Franjo Blagaj i Nikola Frankopan Tržački staleže, da budu u njihovim gradovima i nadalje straže, a da njihova imanja ne robe vojnici krajiškog generala Herberta Auersperga, kako je to prije običajno bilo.

       Godine 1574. utvrđen je po zaključku hrvatskog sabora Blagaj, a gospoština bosiljevačka imala je za taj posao dati 100 težaka i 12 kola. godina 1576. bila je užasna za predjele oko Korane. Na 5. februara narene Kapidži paša bosanski sa 2000 konjanika na Koranu i zasužnji dosta ljudstva; na 1. decembra navali na Blagajski Turanj i na Skrad, i odvede 170 ljudi u sužanjstvo. Uslijed toga bude straža pojačana na 40 momaka. God. 1582. zahtjevao je hrvatski general Turn, da se Blagaj popravi.

       Posljednji hrvatski zapovjednik u Blagaju bio je godine 1584. Petar Delišimunović ili Radojčić, pred potonjih baruna Delišimunović, a pošto su zatim na skoro čete Hasan paše bosanskoga zaokupile gotovo svu Hrvatsku do Kupe, uzmakli su naši iz Blagaja, koji je nakon toga mnogo godina pust stajao.

       Braneći knezovi Blagaji otmjenim junaštvom svoja imanja na Glini i Korani, ostaviše staru svoju hrvatsku djedovinu istom onda, pošto im je bio silni Turčin nakon grozne i očajne mnogogodišnje borbe oteo i posljednji pedalj očinske zemlje, pa se ukloniše u obližnju slovensku Kranjsku, gdje je bio knez Stjepan Blagajski već 1547. godine u zalog uzeo prostrano imanje i grad Kočevje. Posljednji hrvatski Blagaji, Franjo i Stjepan mlađi, stekoše kao neustrašeni vitezovi časno ime i veliku slavu, vojujući sav svoj vijek s velikom hrabrošću na hrvatskoj krajini za križ i slobodu. Franju Blagajskoga poželješe Hrvati god. 1572. nakon smrti vitežkoga Franje Slunjskoga svojim banom. Ban i kardinal Đuro Drašković preporuči ga za svoga druga kralju Maksimilijanu, a staleži hrvatski povjeriše mu god. 1574. obranu prekokupskih predjela. Stjepan pak Blagajski služio je kao kapetan u vojsci karlovačkoj, ali je u kreševu s Turcima kod Zvečaja 1598. god. dično kao junak poginuo.

       Opraštajući se knezovi Blagaji s nesretnom svojom otačbinom, položiše velik dio svojih obiteljskih pisama kod kaptola zagrebačkoga, a u kralja izhodiše povelju, kojom im bude zajamčen povratak obiteljskih imanja, kad se jednom Hrvatska oslobodi i Turčin otjera. Nevoljni podložnici blagajski razbježali su se već prije, na koliko ih nije Turčin utamanio i zarobio.

       Nakon Karlovačkog mira 1699. i uređenja granice sa Turskom grad je ušao u sastav krajiških vlasti i temeljito je obnovljen te je sjedište blagajske kumpanije. Već prije naseljeno je oko grada naroda pravoslavnog i katoličkog. U Blagaju ima žitelja i njemačkog prezimena, a narod priča, da su te porodice naselili Blagajski iz Kočevja, da u sadašnjoj svojoj postojbini rade kao obrtnici. Doista brinuo se u doba kralja Leopolda kranjski zemaljski kapetan grof Eberhard Blagaj i za hrvatska imanja, dolazeći po više puta u Hrvatsku, ali Blagaji nisu doveli današnje stanovnike u Blagaj, već je sva prilika, da su katolici blagajski, kojih je bilo godine 1700. 30 obitelji, a sada ih ima 80 duša, naseljeni iz sadašnje riječke županije, odkuda je početkom 18. st. mnogo naroda odbjeglo zbog zuluma komorskih činovnika i smjestilo se po raznim predjelima krajine. Nešto naroda odselilo se je kasnije poradi gladi, velike rabote i jer nije bilo u Blagaju čardaka za sigurnost, kako je to povjerenstvo god. 1715. konštatovalo. Grad Blagaj potpuno je napušten i razrušen iza 1865. godine.

Izvor: Lopašić, Gradovi oko Kupe i Korane

Nazad

 

Zabranjeno kopiranje ©® 2007-2010 Delisimunovic Copyright  All rights reserved