Grofovski naslov

delisimunovic.com

Na općem saboru gospode staleža i redova kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u Zagrebu, određenom za 17. lipnja, godine Gospodnje 1709., ova je dobrohotna povlastica presvetog kraljevskog i carskog veličanstva bila izložena i objavljena.

Juraj Plemić banski protonotar gornje rečene Kraljevine, vlastoručno

Josip I., pomoću Božje blagosti, izabrani rimski car, Kralj Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Rame, Srbije, Galicije, Lodomerije, Kumanije, Bugarske itd., nadvojvoda Austrije, vojvoda Burgundije, barbanta, Štajerske, Koruške, Kranjske, Vojvoda Luksemburga, te Gornje i Donje Šleske, Wiertemberga i Teke, knez Švapske, grof Habsburga, Tirola, Ferreta, Kiburga, Gorice, zemaljski grof Alzasa, markgrof Svetog Rimskog Carstva nad Anasom Burgovije, i obiju Luzacija, gospodar Slavonske marke, Pordedonea i Salina itd.

Tebi našem vjernom i velemožnom Franji Kristoforu slobodnom barunu Delišimunoviću od Kostanjevca, rođenom Jelačić, našem pukovniku, te zapovjedniku naše kostajničke utvrde i istom zapovjedniku pridruženih Granica, šaljemo pozdrav i dajemo neprestano uvećanje naše carske i kraljevske zahvalnosti prema tebi. Kao što prozori dijele i primaju svjetlost od preostalog sunca, tako dostojanstva i časti izviru od carskog i kraljevskog dostojanstva, kako se Božjoj Providnosti prohtjelo da to bude najveće od dostojanstva: naši božanski predhodnici rimski carevi i kraljevi Ugarske pobrinuli su se za to s posebnom brigom za one kojima treba razdijeliti, da oni koji su od svojih vjernih podložnika bili veoma moćni ostalima i presjajnim vrlinama prema našoj uzvišenoj austrijskoj kući , i kršćanskoj državi. a najprije zaslugama prema svetoj kruni našeg kraljevstva Ugarske, njih koje treba ukrasiti i iskititi premao preostalim od časti i dostojanstva odviše dobrohotni su se pobrinuli njih uzvisiti. I to ne samo zato da su oni sami mogli njima uskratiti nagradu dostojnu njihovuh vrlina, da su mogli njima zahvaliti, nego da su ostali također doista i nasljednici i potomci njihovi, koji trebaju obgrliti pohvalnu marljivost svake vrste, mogli takvim primjerima biti potaknuti i podbodeni oponašati srčanije i više presjajna dijela.

Kako mi, u želji da marljivo oponašamo i sačuvamo vrlo hvaljen običaj naših božanskih predaka, kojeg je Božja moć i Providnost darovala dostojanstvu carske, i jednako tako, kraljevske časti, također smo se navikli da one naše podložne muževe koji se ističu za nas i kršćansku državu, najprije zaista one koji su stekli dobre zasluge za svetu krunu našeg kraljevstva Ugarske, i redom koji sada mogu i žele više steći dobre zasluge, da budu obgrljeni svom dobrohotnošću i urešeni zbog svojih zasluga. Dapače, proslavljena vrlina raste, i slava ima golemi poticaj. Zato, ako se smatra da su dostojni slave oni, koji se iz nevolje i slabe stvari, s mukom probijaju do vrline i slave, svakako ništa manje nisu oni koje također treba hvaliti i slaviti, koji ne dopuštaju da im ures staleža i položaja urođen vrlinom njihovih predaka, niti sjaj, niti znamenite časti i naslovi ne zastare, štoviše, radije nastojeći sa neslomljivim i muževnim duhom, ništa ponizno, ništa nisko, već stavljajući pred sebe makar preveliku vrlinu koju trebaju slijediti, i svakako u čežnji za višim, naviknuli su i zaposleni su sebe prilagođavati kojim god većim i sjajnim stvarima koje treba uhvatiti i kojima treba pristupiti. Niti se, naime, naslovi i časti preneseni na potomstvo zadržavaju s manjom poteškoćom, kako su od predaka bili priskrbljeni. Tako jasno treba slaviti one, koji su zadovoljni domaćom slavom, već također ratom, brigom i vlastitom marljivošću, nastoje i trude se rod i svoju obitelj, inače staru i slavnu, proslaviti i uresti naslovima i slavom. I makar njih sama vrlina doista nagrađuje, jer je Bog, triput Najbolji i Najveći, tim više postavio našeg vladara, koji je vrhunac svih moćnih kršćana, među ostalim, ne posljednji put, Bogu se prohtjelo da postoji dužnost podupirati i brinuti se za naše podložne štovatelje vrline i časti, i njih na primjer drugima opet nagraditi i uzdići na više; na poticaj naše naravi, najprije po vođenju našeg carstva i kraljevstva, i na početku sretnog ustoličenja, sve dotle smo uvijek pokušali odgovoriti samo toj nekoj osobitoj dužnosti, da one koji od davnina ništa nemaju, kao i one, čija je posebna i postojana vjera i odanost prema nama, i našoj uzvišenoj austrijskoj nadkući, i kršćanskoj državi, osobito pak prema svetoj kruni prije iznesenog našeg kraljevstva Ugarske, jest znamenita, ipak i one koji uživaju u presjajnim naslovima časti, proslaviti većim i sjajnijim, nego dosad, biljegom prvine dostojanstva i prvenstva za vječnu uspomenu.

I budući da takvo razmišljanje o onome prije iznesenom boravi u našim srcima: Ti, Franjo Kristofore, slobodni barune, Delišimunoviću od prije spomenutog Kostanjevca, rođeni Jelačić, zbog sadašnje stvari si se nama nametnuo kao dostojan, kojeg našom carskom i kraljevskom darežljivošću dobrohotno obasipamo, zbog tvojih vrlina i zasluga koje to zahtjevaju: budući da baš razbiremo da si ti rođen od plemenitih roditelja, koi su se pokazali vjernim vladarima i domovini, a svojima korisni, a zatim si pokojnom velmožnom barunu Kristoforu Delišimunoviću, koji je umro kao posljednji od svoje obitelji, bio posinjen za nasljednika, i za taj si naslov slobodnog baruna također bio posinjen, u kojem od sada uživaš, čijim ti stopama stupajući, i presjajno ime i slavu, koja je rođena marljivošću i vrlinom tvojih predaka, da ne bi ista zbok dokolice i nemara potamnila ili se obezvrijedila, s ništa manjom živošću i uloženom marljivošću duha rasvjetljuješ, i uvećavaš mučeći se, odmah od prvih godina svoje mladosti, poslije prevaljenog puta tvojeg školovanja, izvrgnuo si se naporima i vojnoj službi, i doista si pokazao odvažnog i plemenitog vojnika, kao kapetan u vojsci slavne uspomene našeg očevog veličanstva, pod zapovjedništvom prejasnog i pokojnog vojvode Lotaringije i pod zapovjedništvom generala pokojnog Karla od Zarraa, da si na istom mjestu primivši također gotovo smrtnu ranu, odvažno i muževno, najmanje si se ustručavao boriti se protiv se protiv neprijatelja naše austrijske kuće i tvojih dužnosti s, jasno, nesalomljivim duhom, nadalje se također nisi ni najmanje ustručavao umrijeti, štoviše, malo poslije također pod zapovjedništvom, i u drugom ratnom pohodu pokojnog kneza Ludovika od Badena, prilikom osvajanja utvrda koje se nalaze kod Une i Save preporučujući hrvatske čete, pokazo si osobitu poslušnost vjere; i zatim poslije učinjenog slavnog povratka utvrda koje se nalaze kod Une od turskog neprijatelja kršćanskog imena, bio je izabran za zapovjednika za stražu utvrde Novi, kroz dnevno i opasno noćno bdijenje, i u dosta znatnom vremenu dao si primjere vjernog vojnika; ali i nakon što je ista utvrda, po komisiji i naredbi našeg uzvišenog Dvora bila uništena, bio si namješten natrag na zapovjedništvo Središke, Glinske i Zagorske Granice, gdje si također, na istom mjestu, tijekom mnogo godina, isticao služenjem ništa manje vjernije, kako korisnije prema našem uzvišenom austrijskom domu (:propuštajući prijašnjih godina česte sukobe s Turcima i izazivanja:).

Znamo koje si dužnosti pohvalno obavio, tako da sve dosad pokazuješ obilniju vjeru, i žar prema našoj uzvišenoj austrijskoj kući i samim time prema svetoj kruni prije spomenutog našeg kraljevstva Ugarske, također u pogibeljnim domaćim Rakocijevim previranjima koja su sve dosad trajala u prije iznesenom našem kraljevstvu Ugarske, posebno pak, prilikom istjerivanja Rakocijevih pripuza iz Međimurja, o kojima izneseno vjerodostojno svjedočanstvo tvoje vjere dužne prema nama, od našeg vjernog, uglednog i velmožnog grofa bana naših prije iznesenih kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, pokazuje, svjedočeći poslušnost, kada si sa cijelom četom iz Unske granice pod zapovjedništvom istog grofa bana, tijekom cijelog ljeta i zime borio se protiv gore rečenih Rakocijevih pripuza mnogo puta u opet osvojenom, našem kraljevstvu Ugarske; zbog tvojih vjernih služenja koja su prije iznesena, bio si također po našem veličanstvu unaprijeđen u pukovnika, sada pak opet prefekt zapovjedništva i naše kostajničke utvrde, te Granica potčinjenih istoj vrhovnoj upravi namjrava pokazati tebe kao svjedočanstvo tvoje posvjedočene vjernosti prema našem veličanstvu na raznolikosti mjesta i zahtjevu prilika, koja je nas dobrohotno uvjerila.

Stoga, zbog ovih tvojih izvrsnih vojničkih vrlina i ispitanih zasluga, i da se bolje pokaže uvećanje naše carske i kraljevske zahvalnosti prema tebi, vlastitim oduševljenjem, i po našem sigurnom znanju, i odmjerena srca, i od punine naše carske i kraljevske moći, tebe, Franju Kristofora, slobodnog baruna Delišimunovića od Kostanjevca, rođenog Jelačić, i tvoje nasljednike te sve potomke oba spola već rođene, i one koji će se ubuduće milošću Božjom roditi, koji se izuzimaju iz broja reda slobodnih baruna prije rečenog našeg kraljevstva Ugarske i njezinih pridruženih strana, uveli smo u zajednicu i skup te red istinitih, starih i nedvojbenih grofova spomenutog našeg kraljevstva Ugarske i njezinih pridruženih strana, koje se pri pečačenju spisa sluče crvenim voskom, za uzdizanje i pridruživanje, i one koje treba ubrojiti te one koje treba odabrati, da budu nazvani uobičajenim nazivom grofa, pučki na njemačkom Graff radi davanja znamenja i da budu poštovani, i dali smo obilje i dioništvo svih milosti, sloboda i dostojanstva koje su, po pravima ili po starom običaju, uobičajene i koje pripadaju grofovima na koji god način, te želimo i naređujemo da od svih naših podložnih i vjernih ljudi koji postoje, spomenutog našeg kraljevstva Ugarske i njezinih pridruženih strana, kojeg god staleža, stupnja, časti, dostojanstva, položaja i prvenstva, budete oslovljavani, nazivani, držani i smatrani za istinske i nedvojbene grofove, te da budete nazivani uobičajenim nazivom Presvjetli, na njemačkom jeziku hoch und wohlgebohrner.

Potvrđujući i po našem sigurnom znanju, i dopuštajući promišljanju, da ti, Franjo Kristofore, slobodni barune Delišimunoviću od Kostanjevca, rođeni Jelačić, i tvoji nasljednici i potomci oba spola, tako i ubuduće, uvijek u budućim vremenima, bilo gdje od mjesta i zemalja, tako na sudu, kako i izvan suda, u kojim god duhovnim i svjetovnim stvarima, svakako u pojedinačnim djelima i postupcima, tako kod kuće, kako izvan nje, sa svim slobodama, častima, prvinama časti, dostojanstvima, dužnostima, pravima, povlasticama, obilježjima, naslovima, milostima i prvenstvima, kojima su se ostali, istinski, stari i nedvojbeni grofovi prije iznesenog našeg kraljevstva Ugarske, i njezinih pridruženih strana, na koji god način po pravu, prirodi ili po starom običaju, služili i radovali se te kojima se koriste i raduju, možeš i budeš snažan koristiti, uživati te radovati se, i ti, te tvoji nasljednici i svi tvoji potomci oba spola koji zakonito vuku rodbinsko porijeklo, već rođeni, ili oni koji će se ubuduće milošću Božjom roditi budu mogli i bili snažni.

Kako pak postoji trajni spis ovog našeg uzdizanja na tu čast, i ista s punijom povlasticom oslikana dolazi pred oči ljudi, po našoj prije spomenutoj vlasti, prihvatili smo, odobrili smo, priznali smo i potvrdili stari i obiteljski znamen plemenitosti tvojeg grba kojim si se do ovoga trena služio, i dopuštamo na ovaj način, kako slijedi, redom ono što također treba nositi i pokazati: Štit svakako vojnički, nadignut, razdijeljen na dva dijela, čiju bližu, desnu stranu, svakako nebesko plave boje, zauzima zeleno brdašce, koje izdiže visoko drvo kestena ukrašeno s ove i one strane granama koje se zelene, i koje je okićeno mnogobrojnim plodovima, a s lijeve pak, na crvenoj boji, stijena rascijepljena na tri dijela, čija su dva krajnja vrha daleko niža od srednjeg, zauzima cijeli žuti lav, prirodno oslikan, razjapljenih ralja s isplaženim crvenim jezikom, s rascijepljenim repom podignutog iza leđa, i čvrsto se upirući stražnjim šapama sa cijelom uzdignutom težinom tijela, a od prednjih pak, s desnom držeći isučenu sablju, a s lijevom pak odsječenu tursku glavu, svakako kao znak i trajna uspomena njegovog slavnog i znamenitog ubojstva Mustai-bega, udesno okrenut; na štitu su postavljene tri vojničke kacige, rešetkaste ili otvorene, sto toliko se vidi da su ukrašene kraljevskim krunama, od kojih srednja, cijelog crnog dvoglavog orla koji je slično ovjenčan kraljevskom krunom, i s raširenim krilima u dužinu i širinu, s razmaknutim pandžama, i repom zavinutim između njih, s razjapljenim kljunovima i sa isplaženim crvenim jezicima, zlatnu ogrlicu s dodanom medaljom za pokojnog velmožnog Kristofora Delišimunovića, slobodnog baruna, od Radojčića i Kostanjevca, kao dokaz njegovih ratnih dijela i koja se pruža kao darovani znak njegove velike naklonosti prema domovini i kršćanskoj državi; s desne strane prikazije istog lava koji je po svemu sličan onom nižem, koji se s prednjom lijevom šapom busa u prsa, i s desnom trgnutu sablju sa turskom glavom, istoj kao ona ispod, zabodenoj na špici, s lijeva napokon zlatnog grifona s raširenim krilima, koji od prednjih pandži, s lijevom jednako vitla trgnuti mač, s desnicom isto tako se busa u prsa, ili kao da oba gore rečene koji se busaju, ništa manje dapače tako lava, kako i grifona, okrenute na prije navedenog orla, kao da se s istim orlom stalno namjeravaju boriti. Nadalje, a vrhova ili šiljaka kaciga vrpce ili niti, s jedne strane žute i crne, a s druge pak strane bijele i crvene koje se ljupko razlijevaju u krajeve štita na sve strane, i njega samog skladno i lijepo ukrašavaju, kao što se sve to lijepo vidi na početku ili zaglavlju našeg sadašnjeg (lista), izučenom rukom i vještinom slikara jasnije naslikano svojim vlastitim i pravim bojama i predočeno zbog očiju onih koji promatraju.

Grofovski grb

Stoga, neka je slobodno tebi, Franjo Kristofore, slobodni barune, Delišimunović od Kostanjevca, i tvojim nasljednicima i svim potomcima oba spola koji zakonski vuku rodoslovno porijeklo, već rođeni, ili onima koji će se ubuduće milošću Božjom roditi, prije pokazani znamen grba, u svim pojedinim doličnim djelima, postupcima, vježbama, i pohodima tako zbiljskim, kao i u šali, ili u borbama kopljaničkih igara, u pješačkim i konjičkim, u ratovima, dvobojima, megdanima, i kojim god sukobima, ili bitkama, izbliza i izdaleka, na štitovima, banderijama, pečatima, prstenima, zastavama, okruglim štitovima, šatorima, kućama, blagavonicama, građevinama, spomenicima, grobovima, i na kojim god ukrasima, i namještaju, na svakom mjestu i u svakom trenutku, po vašoj želji i potrebi, imati, nositi i donositi, i istima se ubuduće služiti, uživati i radovati se.

A budući da si još k tomu vrli i sposoban, za početak i primitak svih milosti, sloboda, izdvajanja, prava, posjeda i povlastica; naposljetku za korištenje pojedinih prava, povlastica i prvina dostojanstva kojma se služe, uživaju, posjeduju i raduju se drugi, istinski, stari i nedvojbeni grofovi i magnati prije iznesenog našeg kraljevstva Ugarske i njezinih pridruženih strana, na koji god način po pravu ili po starom običaju, da i to tako koje god tvoje spise možeš pečatiti i utvrditi crvenim voskom kao i drugi grofovi, i svi tvoji prije izneseni mogu i budu snažni, nikad uz ičiju zabranu. Svakako, uzimamo, uzvisujemo, odabiremo, stvaramo te ukrašavamo i tvoj, prije pokazani, grb blago primamo, odobravamo, slavimo i potvrđujemo.

Za vjeru i svjedočanstvo svega ovoga, povjerili smo da ovaj naš list o povlasticama bude objavljen, osnažen potpisom naše ruke i zaštitom našeg većeg pečata.

Dano kroz ruke našeg vjernog, ljubljenog, uglednog i velmožnog grofa Nikole Illeshazyja od istog Terencena, velikog i vječnog i nasljednog župana iste županije i županije Lipto, našeg komornika i vjećnika, svakako naše Ugarske dvorske kancelarije, u našem gradu Beču, u Austriji, 17. dana mjeseca travnja, godine Gospodnje 1708., četrnaeste godine našeg Rimskog kraljevstva, a Ugarske i ostalih dvadeset i prve, Češke pak četvrte godine, dok su Božjim crkvama sretno upravljali prečasni i prepoštovani u Kristu, oci i kršćanska gospoda: uzvišeni vojvoda Saksonije i kardinal svete rimske Crkve, ostrogonske metropolije, i brat Pavao Szecseny, kanonik ujedinjenih crkava Kaločke i Bačke nadbiskupije, Stjepan Telekessy na egerskoj biskupskoj stolici, dok je zagrebačka ispražnjena, s gore rečenim kršćanskim, uzvišenim vojvodom Saksonije upravitelja Gyorske, i Pavla Szecsenyja Vesprimske, grofa Emerika Csaky Varadinske, drugog istog Ladislava Adama Erdodyja Njitranske, Andreja Illes Sedmogradske, Juraj Patačić Bosanske, Benedikt Bedeković Senjske i Modruške ili Krbavske, Vilhelm Matušek izabrani Kninske, Juraj Ghillany izabrani, Franjo Labsanszky izabrani Rosonijske, brat Emerik Esterhasy izabrani Vačke, Nikola Vlašić izabrani Skopski i Stjepan Illes izabrani Samandrijske.

Isto tako dok su presvjetli, ugledni i velmožni držali županije i časti često spominjanog našeg kraljevstva Ugarske: Pavao Esterhasy od Galantha, konjanik zlatnog runa knez Svetog Rimskog Carstva, palatina našeg rečenog kraljevstva Ugarske, grofa Jurja Erdodyja od Moslavine, suca naše Kraljevske kurije, Ivana Palffyja od Erdoda, bana prije iznesenih naših krajeva dalmacije, Hrvatske i Slavonije; meštra naših kraljevskih u Ugarskoj: grof Žigmund Csaka od Keresztszega, tavernika, grofa Marka Czobor od Czoborszentnihaly, vratara, grof Mihovil Esterhazy od prije rečenog Galantha, kurije, grof Franjo od battyana vječni župan u Nemetvaru, grof Ivan Kery od Lpolykera, konjušnika, grof Ivan Drašković od Trakošćana, posteljnika, grof Petar Zicsy od Vasonka, stolnik, i grof Nikola Palffy, od spomenutog erdoda, požunski župan i ostali prebrojni.

Josip I, vlastoručno

Grof Nikola Illeshazy, vlastoručno

Franjo Somogy, vlastoručno